Svjesni smo da proračun nije jednostavan i da se nalazimo u situaciji gdje značajan dio sredstava odlazi na vraćanje kredita. To je realnost koju ne možemo ignorirati.
Međutim, ono što građani s pravom postavljaju kao pitanje jeste – gdje su ti krediti završili i zašto njihov efekt nije dovoljno vidljiv u svakodnevnom životu?
Ako već vraćamo dugove, onda moramo imati i jasnu sliku što smo tim zaduživanjem dobili.
S druge strane, smatram da pojedini segmenti, poput sporta, nisu adekvatno prepoznati u ovom proračunu. Sport nije trošak – sport je ulaganje u zdravlje, mlade i budućnost naše zajednice.
Ulaganjem u sport smanjujemo druge troškove – socijalne, zdravstvene i sigurnosne. Zato vjerujemo da ovaj segment zaslužuje snažniju podršku.
Ne dovodimo u pitanje potrebu vraćanja obaveza, ali dovodimo u pitanje transparentnost i prioritete.
Jer odgovorna vlast ne samo da vraća dugove, nego i jasno pokazuje rezultate tih odluka.
Smatramo da u budućim proračunima moramo jasnije definirati prioritete i usmjeriti sredstva tamo gdje će imati najveći učinak na svakodnevni život naših građana.
Prije svega, to je ulaganje u sport i mlade. Ne govorimo ovdje samo o klubovima, nego o zdravlju djece, prevenciji negativnih društvenih pojava i stvaranju zdravih životnih navika. Svaka marka uložena u sport dugoročno se višestruko vraća.
Drugo, potrebno je snažnije ulagati u komunalnu infrastrukturu – ceste, rasvjetu, vodovod i uređenje javnih površina. To su stvari koje građani vide svaki dan i po kojima najčešće mjere učinkovitost vlasti.
Treće, smatramo da moramo više pažnje posvetiti gospodarstvu i poduzetništvu. Bez stvaranja novih radnih mjesta nema dugoročnog razvoja. To znači poticaje za male i srednje poduzetnike, ali i stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja.
Četvrto, važno je ulagati u turizam, jer Jajce ima ogroman, a još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal. Svako ulaganje u turizam direktno se vraća kroz prihode i razvoj lokalne zajednice.
I na kraju, ali ne manje važno – transparentnost i vidljivost projekata. Građani moraju znati gdje ide njihov novac i što se konkretno radi. To nije samo pitanje informiranja, nego i povjerenja.
Zato smatramo da u budućnosti moramo manje raspravljati o tome imamo li dovoljno novca, a više o tome kako ga trošimo i što njime postižemo.
